Za razliku od kratkovidnosti, kod dalekovidnosti ili hipermetropije slika pada iza mrežnice (zrake svjetla lome se iza mrežnice). Onaj tko je dalekovidan ne vidi dobro predmete u blizini. Uzrok dalekovidnosti je najčešće prekratka os oka ili preblaga zakrivljenost rožnice. Najčešće je naslijeđena. Često se stječe rođenjem. Simptomi su zamagljenost objekata koji su blizu, kod djece često škiljavost (strabizam), naprezanje očiju, glavobolja prilikom čitanja. Djeca srećom imaju vrlo prilagodljive očne leće pa dalekovidnost zna sama iščeznuti. Ako ustraje, obično se ispravlja naočalama ili lećama.
Ako se odugovlači s ispravljanjem dugotrajnog naprezanja oka, povećava se stupanj dalekovidnosti, a prijeti i škiljavost. Ako je dalekovidnost blaga, možemo je sami ispraviti (očne leće mogu se prilagoditi za gledanje na blizinu). To je tzv. akomodacija oka (sposobnost oka da uvijek vidi predmet ispred sebe bez obzira na udaljenost).
Nakon 40-te godine života svi pomalo postajemo dalekovidni. Ovaj vid dalekovidnosti naziva se staračka dalekovidnost ili presbyopia. Do nje dolazi zbog gubitka elastičnosti očne leće pa je potrebno koristiti naočale za gledanje na blizinu (često kažemo da su nam ruke prekratke).
Simptomi presbiopije:
- potrebu za držanje novina ili sličnog materijala za čitanje što dalje od očiju
- zamagljen vid na normalnoj udaljenosti za čitanje
- glavobolja ili umor kod dužeg rada na blizinu
